Zaokret prema jačanju inovacija u Europi
Europska
unija putem strateških dokumenata i smjernica ulaže zadnjih desetak godina
financijske alokacije u jačanje inovacija kako bi postala globalni ekonomski
lider. Zanimljivo je kako se razvitak politika u Europi stabilnim tempom kreće
u ispunjavanju ciljeva u svim smjerovima, pa tako i u sektoru poduzetništva.
Uzmimo za primjer razvoj inovacija, projekte koje Europska unija financira.
Ponekada se čini da se plaćaju projekti koje niti jedno tijelo niti institucija
osim njih ne bi kapitalizirala, jer kada otvorite listu pobjednika na
natječajima i njihove projekte, nije neuobičajeno da ostanete začuđeni. Jesu li
alokacije namijenjene za uzlet novim idejama ili ne?
Povijesna
perspektiva navodi nas na činjenice da je Europska komisija 2005. predlagala osnivanje
Instituta za inovacije i tehnologiju (EIT), što je bilo usklađeno sa
strategijama 2020 (godina kada bi se trebale realizirati europski pilot
projekti), te ga pozicionirala u Lisabonsku strategiju kao tijelo koje bi
sabiralo najizvrsnije ideje, firme i dostignuća u svijetu. Sjećamo se da je
2006 Europska unija predstavila ovu
ideju ovako: trodioba obrazovanja, istraživanja i inovacija.Te godine javne
konzultacije na temu osnivanja EIT pokazuju da 53% ispitanika pobornika želi da umjesto
instituta funkcionira mrežna komunikacija ili network u području inovatorstva.
Kako Europska komisija pokazuje tendencije ustrajnosti u ciljevima, već nekoliko
mjeseci nakon toga, osnivaju integrirano partnerstvo, a u 2006. temelje za EIT,
dvije godine zatim donose Regulative za EIT koje ne bi funkcioniralo kao
institut već kao financijski instrument za razvoj inovacija. Na tome je tragu
osnovano javno privatno-partnerstvo Knowledge and Innovation Communities.
Proračun je postavljen u višegodišnju financijsku okosnicu 2007-2013 sa iznosom
308.7 milijuna eura. EIT institut se osniva 2008 u Budimpešti, Mađarska, kada
se donosi i strategija Europa 2020.
Po
završetku proračunskog perioda, ideja EIT-a se ugrađuje u okvir programa
Horizon 2020, za R&D (razvoj i znanost).
U višegodišnjem financijskom okviru 2014.
- 2020. Za EIT izdvojeno je 2.8 milijardi eura (3,5% ukupnog EU proračuna za
istraživanje i inovacije), što pokazuje koliko je Europskoj uniji važan
napredak u znanstvenom istraživanju. Inovacije su zanimljive i sa aspekta
zapošljivosti i razvoja novih radnih mjesta u poduzetništvu, generator razvoja
u sinergiji institucija koje djeluju u toj mreži.
Što je Horizon program , pogledajte na stranici: http://www.obzor2020.hr/obzor2020/sto-je-obzor-2020. Osobno kao jezičar
protivim se prijevodu naziva europskog programa koji je slijednica 5.,6.,7. FW
(postojali su prije Horizon programa prethodni 5. Okvirni program za znanost i tehnologiju,
pa zatim 6. i 7.; vezivali su se uz programske godine) na hrvatski jezik samo
radi razloga što postoji inačica koja može zamijeniti englesku verziju ili
tuđicu. Tendencija se pojavila ulaskom u Europsku uniju kada su inokorespodenti
odigrali važnu ulogu u približavanju europskih dokumenata prevođenjem na
hrvatski jezik, te postavljanju domena na hrvatski. I sami znamo da se sve nije
i neće prevesti, jer je jezik kojim govori Europska unija i dalje u osnovi
engleski.
Cijeli
smisao texta pokazuje koliko je važno precizno postavljanje ciljeva i lobiranje
u okviru djelovanja Europske unije, u svim aspektima poslovanja. Posao je
iscrpan, čvrsti argumenti su temelj za proaktivni napredak u pronalaženju
pozicioniranja u institucijama i samom proračunu za aktivnosti i politike.
Jedan smjer inovatorstva to pokazuje, iako ovakvih smjerova kroz sektorske
politike postoji bezbroj. Što htjedoh reći, za nacionalne ciljeve koliko i za
postavljene ciljeve jednaka je tržišno lobistička utakmica od strane Europske
komisije koliko i nacionalnih parlamenata. Bitan je cilj i bitni su putovi koji
vode ka njemu. Ostvarivi su uz poznavanje kanala komunikacije u samoj Europskoj
uniji, mape ne postoje, već samo mind map u glavama stručno osposobljenih
kadrova za vođenje europskih poslova. Drugih načina nema! Intimno me smeta
nerazumijevanje europskih politika, čak i svojesvrsan nemar prema njima kao
tuđim politikama koje ne djeluje na naš način vođenja države i politika, dok se
europski poslovi nalik magli uvlače kroz prozore nacionalnih institucija i
sliježu nna svoja mjesta, neprimjetno i tiho. U javnosti, mediji
problematiziraju dnevna kretanja političkih aktera na razini tko je što rekao, te
kakve su bile reakcije, tekstovima o osnima koji na razne načine koriste javne
izvore za privatne apetite, najčešće ovisnički nezazitne.
Neću
obrazlagati putove institucionalnog komuniciranja i nalaženja rješenja kroz
tijela Europske unije, postoje uhodani organogrami i shematski prikazi.
Na
slijedećem linku nalaze se na hrvatskom informacije o EIT, što je već sadržajna
tema može se isčitati njihov rad:
https://europa.eu/european-union/about-eu/agencies/eit_hr
Primjedbe
Objavi komentar